Samo kažem

Dobrodošli na moj blog

08.10.2016.

Šta se krija iza ponoći

Puste ulice i pustinja u meni. "Znam da ne znam" pa mi nije drago sresti se na ulici u tuđim očima. Primitivno razmišljam i razmišljam da pobjegnem od toga, a samo malo volje treba i još nešto kao začin. Ne ide ali ja idem kaldrmom do benzinske, dva sata iza ponoći. Psi laju, lajem i ja sa njima i kad sam okrenuta ka njima nikad na njih. Nekad bih grizla. Prolaze pijani jer samo su oni na ulici, mumlaju nešto, vjerovatno se raspravljaju sami sa sobom kao i ja, samo oni naglas. E moj brate koji mi brat nisi, ni ti sestro, gdje smo mi? Mi ne znamo gdje smo danas a kamo sutra. Život je čudan, a šta je život? Danas živ, sutra mrtav, tren kao vječnost traje. Kakav je to izraz lica, tužan, da ne opsujem, a svi zdravi. I baš mi je nešto čudno svi mladi i svi zdravi. Zdravo na ulici, zdravo u kući i opet taj izgubljeni pogled ispod kićenja sirotinje, lijepe riječi iznad ružnih. I kakvi smo svi ružni, ogavni, siromašni. Nemamo pare ni znanje a svi se bahate, rasipaju, svi pričaju o pameti i opet se svi smiju nesreći. Kakvi smo samo, de stavi džezvu na rernu, pa nek' priča krene. I ništa ta priča nije donijela osim što je mnoge odnijela. Evo bježimo iz grada, iz države i opet se smijemo. Biće bolje, kažemo, i ništa ne radimo da tako bude. Gdje smo mi to, ko smo mi to? Odraz iz ogledala ti se u isti mah smije i sažaljeva. Sinoć pred masom kao da je sve smisla imalo i tako pričasmo, a noćas noć duga, najduža. Pa sam bi grkljan sebi prerezao, i samo jedan metak nas dijeli od onog što želimo, a ne znamo želimo li. Žalimo li za životom. Evo, pored mene dijete, djevojčica i sutra će biti izgubljena žena u predrasude bačena, i tad neće biti ni tate, ni babe, da je od zla štite jer ne mogu roditelji djecu vječno pod staklenim zvonom držati. Ni sva djeca nisu djeca jer ne mogu biti. Majko, nemoj biti tužna, danas će proći i proći će ova misao koja me proganja noćima i svi će opet biti srećni kad se budemo pozdravljali. Tamo negdje, tamo nekad.

07.08.2016.

Sve je laž

Čovjek si, bačen u svijet gdje niko ne zna ko je, u masi lažnih likova tražiš sebe lažima. U tuđim cipelama koračaš, sve je tuđe na tebi, u tebi. Tuđi si sam sebi, živiš život koji ne želiš jer te osuđuju oni koji se ne usuđuju živjeti svoj kako žele. Izgubljen u izgubljenim očima tražiš spas. Hvataš se za slamku jer djeluje kao spas. Zamišljaš - srećan si, kriješ se, strah te, a strah ide uz čovjeka. Sve je laž, sve što sam znala je laž. Nije lijepo kad te ošamare ali je ljepše nego kad te život ošamari. Ništa nije tako kako si mislio da jeste, ti nisi ti. Ti si onaj kojeg su željeli oni koji nisu bili ono što su htjeli da budu ili što su neki od njih htjeli. Lagali su te, a govorili su da je laž opasna, i sad vidim da jeste. Nije život ono što si mislio da jeste, nije život ono što su mislili da jeste. Nije ni ljubav što si mislio da jeste, ništa nije. Svi su tu a kao da neko fali, fališ sebi. Sve ti je strano, gledaš u ogledalo, ne poznaješ lika. Iz očaja piješ, tražiš sreću u čaši. Piješ sam, s nekim, od tuge. Rijetko si srećan, kad jesi sreću ne vidiš. Sreću tražiš a tu je, tu baš ispred tvojih očiju. Juriš za nečim što te ne čini srećnim, sanjaš skupe stvari dok jeftino živiš. Nekad jedeš da preživiš, neked živiš da jedeš. Smiješ se da ne bi zaplakao. A vidiš, to mi treba ponekad, da zaplačem, da sav jad sa sebe svučem, da vrištim. Gledam uspavana uspavane. Ovaj grad, ovaj pustoš u njima, pustinja u meni. Sve je kako vidiš da jeste. Sam svoj, ne daš da budeš nečiji. Smiješno je koliko je život tužan, smiješno je kako se ljudi prilagođavaju na nešto što ne žele jer ne mogu imati ono što žele. Danas razmišljam o ubistvu, dan je lijep za ubistvo ili samoubistvo. Svaki dan je lijep za smrt. Jedna ruža, nebo koje plače i violina. Pozdravljam se sa sobom, svaku veče, molim se da jutro ne dočekam. Ujutru uz kafu oplakujem život, tiho da ni ja ne čujem. Grizem usnu, stišćem šaku, čekam noć, da te zamišljam kako zajedno plačemo, goli pred sobom, bez laži. Nema me, nema te, sve je laž.

31.07.2016.

Svrati

Svrati da kažeš nešto lijepo, svrati da ćutimo, da naslonjena na tvoje grudi osluhujem rad srca. Želim ujutru za dobro jutro da te vidim s osmijehom na licu. Treba mi zrno tvoje pažnje, jedan razgovor s tobom mi je potreban da se osjećam dobro. Želim da uradim nešto što će da te zadivi baš kao kad zadivim druge pričom o tebi. Kad si mi blizu slabije mi ide, valjda se previše trudim da ti pokažem sve što posjedujem, da te ne izgubim iz tog momenta kojeg bih da zauvijek zaledim. Dobar je osjećaj biti u tvom društvu, gledati te zanesenog, sa cigaretom u ruci, u svoju misao. Samo je potrebno jedno - zagrljaj, i ono "biće sve u redu " koje inače ne znači. Svrati na piće ili dva, ili bocu vina da analiziramo sve izgubljene nade. Dođi da zaboravimo na vrijeme i sve što je donijelo. Želim da ti kažem čarobne riječi i da vjerujem da je naš odnos iz bajke, samo što mi vjerujemo u ovu bajku. Neću tuđe ruke da me drže i da zamišljam tvoje, neću razgovore tek da bi se govorilo. Svrati s jednim poklonom - s osmijehom na licu, obećavam ti, a ne volim obećanja, uzvratiću. S tobom ide lako, tu mogu sve, mogu da budem ono što jesam. S tobom i ratne priče, i izdaje bogova, sav jad ovog svijeta djeluje kao da ima smisao. Želim korake da ti brojim, ne dok odlaze, dok prate moje. Svrati na čašicu razgovora i vjere u ljudsko u ljudima. Nazdravimo, za nas, za tebe dragi i neke sretne dane.

13.06.2016.

Sreća

Zamisli, litar crvenog vina, kutija cigareta i oči koje čitaju tvoj pogled. I cijeli svijet svedeš na tu jednu osobu, imaš s njom to nešto što bi svi voljeli imati i oni koji imaju. Sijaš jer imaš sreću u dlanu i ne daš je nikome, nikada. Zamisli, boriš se za ono što imaš, ali ne da posjeduješ - to je sebično, i ono se bori za tebe, svom snagom, svim svojim biće. Zna svaki tvoj uzdah pročitati, zna da osluhuje tvoje tijelo. Da te gleda s poštovanjem, kao heroja koji strahuje jer vi ste realni, i vi ste jedno. Ne obećavaš ali ispunjavaš obećanja. Čisti sa svim prljavim mislima. Iskreni i kad lažete da sutra ne čekate, da živite za danas. Gledate u budućnost dok neki sadašnjost ruše. Ne štekate novčanice, ne trošite živce za ljude koji su tu da provociraju, jer takvi postoje. Vodite ljubav i kad niste bez odjeće, ne nosiš odijelo da bi izigravao gospodina, ni haljine da bi bila dama. Ljubiš i pružaš ruku onima koji to zaslužuju. Ne nerviraš se jer te je neko zakačio bez izvini. Izviniš se sebi, i oprostiš ako griješiš - samo si čovjek i budi svjestan toga. Šapućeš gluposti, za ljubav vrištiš na krovu iza ponoći. Ne glumiš, ideš u pozorište, plešeš iako ne znaš korake. Upoznaješ ljude na kratko uz kratki espresso. Smiješ se i smiješ, i plači ako ti se plaĉe. Možeš nekad i od sreće. Imaš ljubav dijeteta ali ponašanje u skladu s godinama. Nema veze - ne možeš mi ukrasti snove ako mi uskratiš da te volim na javi, tamo ću te voljeti i ljubiti, i čekati makar nikad ne došao ujutru sa čokoladom "Samo ti".


<< 10/2016 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031